U radu se općeprihvaćenom historiografskom pojmu slovenske moderne predlaže pojam „druge slovenske moderne“. Nakon terminološkog razjašnjenja, obje se moderne pobliže književnopovijesno i stilski određuju te se slovenska moderna i slovensko pjesništvo pedesetih poetski analiziraju. Zatim se slovenska moderna stilski i recepcijski uspoređuje s hrvatskom te se poetika pjesništva poslije perioda socrealizma analizira u kontekstu jugoslavenskog sukoba na književnoj ljevici. Pritom se posebno proučavaju fenomeni kanonizacije „štirih pesnika slovenske moderne“ (D. Kettea, I. Cankara, O. Župančiča, J. Murna Aleksandrova) te slovenskog pjesničkog kanona pedesetih, osobito „pesnika Pesmi štirih“ (K. Koviča, C. Zlobeca, J. Menarta, T. Pavčeka), kako ...